Странице

Jun 14, 2013

Kuhinja od kartona i konjić od čarape

Juče sam napisala post o dečijim čestitkama, a danas sam morala opet da se javim da vam pokažem šta sam radila za mog dečkića.
Sutra idem da se nađem sa društvom iz srednje škole, slavimo 20 godina mature, i kao i svaka zaposlena mama nisam imala vremena da trčim po radnjama i tražim neku krpicu koju bih obukla, otvorila sam orman da vidim šta mogu da iskombinujem, kad ono vidim konjića. Tu sam ga sklonila iz razloga koji ću vam reći kasnije.





Kao i svaki put kad tražim nešto po internetu, ja nađem nešto zanimljivo što uopšte nema veze sa onim šta sam tražila. Ne sećam se šta sam tražila tada, ali se sećam da sam se čim sam naletela na tutorijal o konjiću setila detinjstva i igračaka sa kojima smo se mi igrali kao deca i znala sam da moram ovo da napravim. Bilo je vreme oko Nove godine, pa sam odlučila da pored kupovnih poklona ovo stavim Leonu ispod jelke. Za izradu sam imala sve kod kuće, osim dugmića za oči i štapa, imala sam volje i vremena pa je tako nastao i ovaj konjić. Na žalost nemam sačuvan tutorijal i sada nemam vremena da ga tražim, ali svakako je lako, jedna čarapa, vata, par dugmića, malo vunice, neki stari kaiš, kanap i neki materijal koji vam je pri ruci, ja sam koristila filc. E da i štap, u mom slučaju od metle koji je moja mama čuvala iz nekog čudnog razloga, ali ja sam joj zahvalna, jer mi je skratila vreme izrade i odlazak u kupovinu metle :-).
E sad zašto sam sklonila konjića. Iz prostog razloga!!! Moje dete, od tada godinu i po dana se toliko obradovalo konjiću, ali on je mislio da je to džoger!!! Na žalost nemam sliku kako on čisti patos, ali evo slike kako je bio srećan kada ga je video.


Još jedna stvar koju hoću da podelim sa vama je kuhinja od kartona. Počela je jesen, hladno vreme, kiše, ja sam počela da radim, pa sam razmišljala kako bih animirala Leona popodne, kada dođemo sa posla i iz vrtića i da ga pri tom izbacim iz kuhinje. Kako? Lako! Napravila sam mu kuhinju od kartonske kutije koju sam imala na poslu i koja je bila odložena za bacanje (počelo je čišćenje kada sam se vratila sa porodiljskog od nakupljenih bespotrebnih stvari, hihihi). I za kuhinju sam imala sve osim samolepljivog papira, koji mi je trebao iz dva razloga, jedan je estetski a drugi da sve to ipak bude malo čvršće i koliko toliko otporno na dečije nestašluke. Ne pitajte me koliko je izdržala :-) Napravila sam dva otvora, jedan za sudove, a drugi je bio rerna. Vrata rerne sam oblepila kesom koja se dobija uz neke kompjuterske delove, ručice sam napravila od zaštitnih maski od kompjutera, ringle od dva stara CD-a, lavabo od neke stare metalne činije, a za dugmiće od šporeta sam isekla dve plastične flaše i uvukla sa donje strane, zalepila super lepkom i stavila čepove (ovo je super fora, jer deca mnogo vole te čepove i pritom  vežbaju motoriku ruku). Čak sam napravila i jednu pregradu sa unutrašnje strane, da bi mogao da slaže sudove i peče u rerni :-) A kuhinja je izgledala ovako kada sam je napravila....


 

A na trećoj slici je moje dete u kutiji tj. kuhinjici, koja je prošla sve i svašta ali je ostala skoro pa čitava, ali sam morala da je bacim iz sigurnosnih razloga...


Toliko od mene za sada....

Puno pozdrava...








3 comments:

  1. Jao mnogo mi se svidjaju i konjic i sporet. Svaka cast! :)

    Pozdrav
    Vanja

    ReplyDelete
  2. Super je i konjic i sporet, samo da su malo vece slike da ih odmah sve pogledam, da ne moram da klikcem na svaku posebno, samo predlazem.
    Blago Leonu sa tako mastovitom mamom.
    Pozdrav

    ReplyDelete
  3. Hvala vam devojke!!!

    Bojana još se uhodavam sa blogom, nemam baš puno vremena da proučavam, ali polako sve ću ispraviti, ipak su računari moj posao :-))

    Pozdrav

    ReplyDelete

Hvala na odvojenom vremenu i komentarima!